Katergorija: Uncategorized

Održan 5. Dan Rujna

Na Rujnu, 12. kolovoza 2021., održano je tradicionalno okupljanje Rujnana i njihovih gostiju. Ovaj dan se već petu godinu zaredom proslavlja kao Dan Rujna. Program je započeo svetom misom u crkvi svetog Ivana Krstitelja na Rujnu. Prije misnog slavlja Rujnanima se obratio župnik fra Mario Knezović, pohvalio ovaj vid druženja i čestitao Rujnanima njihov dan. Misno slavlje predvodio je fra Ivan Sesar. U svojoj propovijedi dotakao se pokojnog fra Mladena Sesara koji je ove godine trebao predvoditi misu za dan Rujna. Njegova prerana smrt zatekla nas je, no trag koji je ostavio na Rujnu ostaje neizbrisiv. Nakon mise upriličeno je polaganje cvijeća i svijeća na spomenik u kojem su uklesana imena žrtava iz Drugog svjetskog rata i poraća njih ukupno 38 te iz Domovinskog rata jedna žrtva iz sela Rujan Nevenko Sesar.
Nakon svete mise organizatori su kao i svake godine priredili druženje na igralištu kod škole, a domaćini su za sve Rujnane i njihove goste priredili bogat program, hranu, piće i glazbu uživo.
Druženju i proslavi su nazočili brojni Rujnani i njihovi gosti. Natjecalo se u tradicionalnim sportovima, pjevalo, sviralo i družilo do kasno u noć. Lijepa je to tradicija i susret koji se unatoč mnogim preprekama održava već petu godinu za redom i jedinstvena prilika za susret i druženje mnogih raseljenih Rujnana.

IN MEMORIAM: fra Mladen Sesar

1964, Rujan- 2021, Zagreb

Fra Mladen Sesar je rođen u obitelji Stipe Sesara (Stipca) i Luce r. Mikulić, plemenitoj katoličkoj obitelji sa sedmero djece nastanjenoj u selu Rujan. Krstio ga sutradan 12. svibnja fra Zlatko Sivrić na Kočerinu, a kum je bio Franjo Bazina. Pučku školu pohađa na Rujnu do 1971. – 1975. godine, a osmoljetku privodi kraju 1979. na Vraniću. Iste godine upisuje Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom, koju pohađa kao sjemeništarac Hercegovačke franjevačke provincije. Nakon položene mature, na blagdan svetog Bonaventure 15. srpnja 1983. godine provincijal fra Jozo Pejić prima ga na godinu kušnje redovničkog života u Franjevački novicijat na Humcu. 31. 12. 1983. godine započinje izvršenje vojne obaveze u Nišu do 15.2.1985. godine. Po završetku je na Humcu gdje 11. rujna 1985. godine pred provincijalovim izaslanikom fra Bonifacijem Barbarićem obećava evanđeoske zavjete na godinu dana. Te započinje studij filozofije na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. 17. rujna 1989. godine pred provincijskim vikarom fra Dragom Toljom polaže doživotne zavjete u Redu manje braće. Te nastavlja studij teologije u Njemačkoj u Fuldi. Sveti red đakonata mu je podijelio biskup Pavao Žanić 29. lipnja 1990. godine u Mostaru. Filozofsko-teološki studij završava s diplomskom radnjom na temu: Sveti Pavao i prorok Jeremija, te se kasnije usavršavao proučavajući patrističku literaturu. Za svećenika je zaređen u Fuldi po biskupu Johannesu Dybi 23. lipnja 1991. godine. U kolovozu dolazi u franjevački samostan u Mostaru za duhovnog pomoćnika, a 1993. godine stupa na službu župnog vikara u župi sv. Franje Asiškog u Čapljini. Župni vikar je i u župi sv. Franje Asiškog u Bukovici od 1996. do 2000. godine. Godinu dana je u Roškom Polju župni upravitelj župe sv. Ivana Krstitelja, a 2001. godine na službi župnog upravitelja župe sv. Ivana Krstitelja u Ružićima. Od studenog 2014. godine član je Vijeća za evangelizaciju, katehezu i dušobrižništvo. Od 25. kolovoza 2005. vrši službu župnika na Humcu do 19. kolovoza 2010. kada preuzima služenje kao župnik u Vitini. Od lipnja 2013. godine kao misionar je u Njemačkoj, u Fuldi i Blankenau. Početkom studenog 2019. godine dolazi u svoj matični samostan ovdje na Brigu, te vrši službu župnog vikara, i zadužen je za filijalnu crkvu na Uzarićima, gdje s narodom vrlo brzo ostvaruje međusobno skladnu i lijepu suradnju. Unatoč prisutnim zdravstvenim poteškoćama, dijabetes – uvijek je raspoložen za susret s vjernicima i služenje svetim otajstvima. I u vremenu pandemije vrlo odgovorno i hrabro je na raspolaganju vjernicima, te rado misi, propovijeda i ispovijeda. Vrlo drag mu je bio sport, te je redovito bio prisutan i na sportskim druženjima s fratrima, rođacima i prijateljima.

Bio je jedan od inicijatora osnivanja Udruge Rujan. Podržavao je sve projekte Udruge i rado se odazivao na druženja u selu. Rujnani će ga pamtiti po optimističnom duhu, pristupačnosti i starima i mladima i dobroćudnosti.

O životu fra Mladena, fr. Ivan Marić, gvardijan širokobriješkog samostana kazao je:
“Dragi brate, fra Mladene! Tvoja radost, poletnost, raspoloživost, osmijeh donosili su Božji blagoslov kako našem bratstvu u samostanu tako i ljudima kojima si rado služio i s njima se družio. Tvoja Korizma počela je u borbi s teškom zdravstvenom dijagnozom i već sada nam vjera govori da si doživio svoju pobjedu u Kristu uskrslomu. Otišao si s osmjehom u Zagreb i dao svima nadu u dobro. Ipak sada dok je suza u očima, tuga u srcu molimo Boga za te i za nas. Nakon 20 dana provedenih u Zagrebu u borbi s teškom bolesti vijest o smrti nas je zatekla i učinila nijemima. Što možemo to i činimo, Bogu zahvaljujemo za 57 godina tvoga života, 38 godina redovništva i 30 godina svećeništva.”

Počivao u miru Božijem!


*dijelovi teksta preuzeti su iz “Curiculum vitae” kojeg je pripremio fr. Ivan Marić, gvardijan Širokobriješkog samostana

*dio fotografija ustupio fra Iko Skoko